Kako se Vi adaptirate na novu radnu sredinu?

Svako od nas je imao priliku da dođe prvi dan na novom poslu i doživi ulazni šok. Oni koji često menjaju poslove  verovatno nemaju problem sa adaptacijom u novom okruženju, ili naprotiv, možda baš imaju – zato i menjaju poslove na godinu ili dve? U procesu selekcije preduzeće treba da odabere one zaposlene koji najbolje odgovaraju zahtevima posla za koje se biraju s obzirom na svoje stručne kvalifikacije, veštine, znanje, radno iskustvo i slično.

Šta je to organizaciona socijalizacija?

Organizaciona  socijalizacija je proces putem koga novozaposlena osoba uči o prilagođavanju u organizaciji, i putem koga se poistivećuje sa organizacijom.

Socijalizacija treba da omogući novozaposlenima da se što brže i jednostavnije uklope u novo radno okruženje i da postignu visok nivo organizacijske predanosti. Nepoznata sredina, nove kolege, nepoznati način poslovanja, još uvek neusvojene zajedničke vrednosti neki su od razloga da se novo radno okruženje doživi kao nepoznato. Svaki ulazak u novu organizaciju praćen je anksioznošću novih članova, zbog visokog nivoa stresa jer novi članovi osećaju nedostatak identiteta, ako ne sa samim poslom, onda sigurno sa novim predpostavljenim, kolegama, novim pravilima. Osoba koja ima samopouzdanje, i sigurna je u svoju kompetentnost, ona pita, istražuje, ne čeka da joj se kaže. Međutim, to isto može da radi i osoba koja se plaši. Ponašanje nije jednostavan indikator motivacije čoveka.

  Karakteristike organizacione socijalizacije:

·         Promena stavova, vrednosti i ponašanja

·         Proces koji traje

·         Prilagodjavanja novom poslu, grupi i celokupnoj organizaciji

·         Medjusobni uticaj novodošlih radnika, i menadžera

·         Kritički stavovi u ranoj fazi socijalizacije 

 Kako se lakše prilagoditi:

·         Saradjujte sa  drugima i pomažite im u poslu

·         Definišite sopstvene ciljeve i planirajte kako da ih ispunite

·         Razvijajte se i učite nove veštine

·         Postavite vlastite granice, uskladite privatni i poslovni život

·         Osvojite pozitivno priznanje za sopstveni rad

Uz delimično ispunjavanje naših saveta, svakako je da sebi možete olakšati adaptaciju na novu radnu sredinu. Podelite sa nama Vasa iskustva:

http://www.facebook.com/pages/Na%C5%A1e-Psiholo%C5%A1ko-Savetovali%C5%A1te/409908382412345

http://savetovaliste.blog.rs/blog/savetovaliste

Comments (1) Posted to Generalna 04/04/2013 Edit

Zašto ljudi viču jedni na druge?



Nekada u razgovoru sa drugom osobom, osećamo kako naš ton dobija jačinu i mi zapravo počinjemo da se deremo. Zašto vikati kad je osoba pored vas? Možete sve to što želite reći, govoriti na jedan suptilan način.
Sara i Jovan su sedam godina u braku,i jedno jutro su se posvadjali jer je Sara u Jovanovom telefonu procitala poruke njegove koleginice,i to joj je zasmetalo. Počeli su raspravu oko toga, ali u jednom trenutku su i jedno i drugo  vikali i to više nije bio miran razgovor. Oboje su bili jako ljuti.
Kad su dvoje ljudi ljuti jedno na drugo, njihova srca se jako udalje. Kako bi pokrili tu udaljenost, moraju vikati jedno na drugo da bi se čuli. Što su ljući, to jače viču, da bi pokrili tu veliku udaljenost.
Kad se dvoje ljudi voli oni govore nežno jer su njihova srca jako blizu. Šta se još dogadja? Oni ne govore, oni šapuću i još više se približe medjusobno u svojoj ljubavi. Kao sa bebama. Mame šapuću svojoj deci, pevaju i na taj način se stvara povezanost izmedju dva bića. Bliskost. Na kraju, ne moraju ni šaputati, samo se gledaju. 
Svi smo bili zaljubljeni, i znamo kako izgleda taj period. Dovoljno nam je samo da budemo jedno kraj drugog, da čujemo glas i da se gledamo. Nije potrebno mnogo reći. Samo osećaj da je taj neko kraj vas, i ne morate ništa raditi. Tako su blizu dvoje ljudi jedno drugom kada se vole.
Dok su se Sara i Jovan svadjali, ušla je njihova ćerka Tara i upitala ih zašto viču. Oni su se samo pogledali i shvatili da rade pogrešnu stvar. Jovan je mirno rekao da zaista ne postoji ništa izmedju njegove koleginice i njega, da voli Saru i Taru i da su one razlog njegovog postojanja. Da treba da mu veruje i da ne dozvoli da se udalje. Sara je rekla da mu veruje i da joj je žao sto je vikala jer to nije način na koji nešto može da se reši. Onda ih je Tara zagrlila, i shvatili su da nešto tako veliko i snažno treba da čuvaju. I da se sve može rešiti na miran i suptilan način, a ne kroz vikanje. 
Kada se svadjate, ne dopustite da se vaša srca udalje. Ne izgovarajte reči koje će vas medjusobno udaljiti, jer ce doći dan kada će udaljenost biti toliko velika, da nećete naći put kojim ćete se moći vratiti. 

Comments (2) Posted to Generalna 04/01/2013 Edit

Mala skola partnerskih odnosa

 

“Mala škola” partnerskih odnosa

            Zamislite da je Vaš odnos jedna nezvanična “Životna škola” koja će vas naučiti kako da se odnosite jedno prema drugom u tako važnom periodu, periodu vezivanja.

            Ova škola je otvorena 24/7 sa svojim intenzivnim programom veština koje se upravo odnose na međuljudske odnose. Provešćemo Vas kroz per različitih kabineta, opremljenih sa svim potrebnim elementima za uspešno savladavanje neophodnog gradiva u vidu deljenja, strpljenja, zahvalnosti, prihvatanja i opraštanja.

Prvi kabinet u koji ćemo zaviriti jeste deljenje. Bez deljenja, partnerstvo je čisto udruživanje dve osobe koje gledaju samo sebe. Tu i nema nekog saveza. U vezi, u partnerstvu, deljenje se odnosi na Vaše telo, emocije, misli, vreme, prostor kao i lične stvari. Uzmimo na primer Mariju koja je uspešna, vodi svoj privatan biznis, ima svoja kola, stan…upoznaje Darka, sa kojim ima problem u deljenju svog imetka. Darko je dobar čovek, posvećen, brižan prema Mariji, i bilo mu je čudno kad je saznao da Marija smatra, da ono što je njeno-pripada samo njoj, pritom nemajući nameru da to deli sa njim. Jednog dana, nakon što je Marija odbila Darku da koristi njen lončić za kafu, on ju je pitao da li uopšte želi da se zabavlja sa njim. “Naravno da želim, pa ja te volim”-bio je njen direktan odgovor. “Onda me pusti ka tebi”-Darko je isto tako energično odgovorio, “Dozvoli mi da podelim tvoj život, tvoje misli, osećanja, tvoj lončić za kafu. Prestani da me tretiraš kao stranca.” Ova situacija je pomogla Mariji da uoči njena ponašanja. Trebala je da učini svoj život, svoju svakodnevnicu pristupačnijom čoveku kojeg voli. Težak put je bio pred njom, trebala je da počne da veruje da je Darko neće iskoristiti. Ona će mu dati svoje poverenje, što je za nju bio veliki izazov…ali Marija je radila na sebi i naučila da deli. 

            U sledećem kabinetu, upoznaćemo se sa čarima koje nam nudi strpljenje. Ako strpljenje posmatramo kroz prizmu ljubavi, onda nam dođe kao veoma korisna, čak neophodna. Naime, svaka individua se razvija i diše svojim ritmom. U partnerstvu, potrebno je da svaka osoba nauči da poštuje dinamiku i tempo onog drugog, bilo u fizičkoj, emotivnoj, intelektualnoj ili duhovnoj sferi. Jedan slučaj iz prakse će nam slikovito opisati dinamiku strpljenja. Marta je energična osoba, koja je brzo hodala, brzo jela, brzo pričala, često je i kola vozila neprikladnom brzinom. Kao što život obično piše drame, ona se zaljubljuje u Ivana koji joj je sušta suprotnost, koji se uglavnom kretao sorijim korakom. On je voleo da luta, uživa u ukusu vina ili pogledu panorame…Što je Martu često činilo nestrpljivom sa Ivanom. Jednog dana dok su šetali, marta je bukvalno vukla Ivana za ruku, on je stao i iznenada rekao “Zašto mi uvek toliko žurimo? Osećam se kao da sam na nekoj trci, a ono što ja zaista želim jeste da usporim i uživam u svakom momentu sa tobom!”. To je delovalo. Marta je shvatila da treba da prestane da nameće svoj tempo partneru. Danas ona I dalje juri kao munja, ali kada je sa Ivanom pokušava da uspori i samo uživa u tome da budu zajedno.

Šetajući dalje hodnikom naše “male životne škole”, nailazimo na kabinet zahvalnosti. Vaš odnos će zahtevati da naučite važne lekcije iz ovog kabineta. Naime, zahvalnost će vas naučiti da nikad ne smatrate vašeg voljenog kao nešto što se podrazumeva. Učeći da cenite svog partnera u pogledu svega onoga što on ili ona jeste I svega što on ili ona rade, omogući će vam da jačate vašu vezu baš svakog dana. Tako i poljubac na kraju poruke ili svakodnevni dodir neće biti navika ili nešto šta se podrazumeva. Sonja i Nenad su bili u braku 10 godina, imali su klasičan brak, dok je on zarađivao i donosio hleb na sto, Sonja je odgajala decu i bavila se svim kućnim poslovima. U jednom trenutku usled silnih ekonomskih previranja Nenad je ostao bez posla. Predložio je supruzi da ulože ušteđevinu u biznis, gde bi kupovali stare nekretnine, ulagali svoj trud u vidu renoviranja, potom ih prodavali za profit. I tako su par godina naporno radili i zarađivali…tokom farbanja jedne kuće koju su isto tako kupili, Nenad je pogledao svoju ženu, koja je na kolenima ribala fleke od kreča. Iscrpljena i u staroj odeći, shvatio je da je preplavljen zahvalnošću. Prišao joj je i rekao “Ti si ona prava, nisakim drugim ne bih voleo da prolazim kroz sve ovo, možda nećemo biti bogati, ali smo srećni zajedno i imam puno sreće što si sa mnom.” Sonja je u prvi mah bila iznenađena reakcijom svoga supruga, ali je ubrzo shvatila da je samo hteo da kaže “hvala”. Ovakva zahvalnost se dugo pamti u ljubavnim odnosima.

            Sledeći kabinet će nam pokazati značajnosti prihvatanja. Prihvatanje je potrebno primenjivati svaki dan. Ono ima širok dijapazon, kreće se od osobenosti vašeg partnera i uočenih mana, do prihvatanja načina na koji radi neke stvari. Za razvoj para važno je prihvatanje partnera onakvog kakav on zaista jeste, a ne onakvog kakvim ga mi želimo napraviti. Sigurno da je teško, ali vredi pokušati. Ključ je u pružanju vašem partneru isto bezuslovno razumevanje i prihvatanje koje želite za sebe, kao i učenjem da živite sa onim osobenostima koje vam i ne odgovaraju. Ako krećete od misli da Vam vaša partnerka može doneti mnogo zadovoljstva i učiti vas sretnim, nije to jedina njena uloga. Ona postoji i kao jedinka za samu sebe, i pored njenog cilja da vas usreći to neće biti njen jedini cilj. Stoga je nužno da imate na umu da je vaš partner biće sa svojim potrebama, željama i planovima kao i vi sami, ovako možete sebi pomoći da savladate lekciju prihvatanja. Često se postavlja pitanje da li Vi zapravo prihvatate svog partnera onakvog kakav on jeste? Ako to nije slučaj, olakšajte sebi, pa zamislite kako bi to bilo da vaš partner ne prihvata  neki deo vas. Možda vas to malo pomeri, možda uvidite da ljubav može da ponudi i prihvatanje.

            Prolazeći kroz gradivo naše škole, dolazimo do poslednjeg kabineta, ali ne i najmanje važnog, a to je opraštanje. Čini nam se da nigde nema toliko prostora za praštanje kao u ljubavnim odnosima…Dešavaće se da naiđete na situacije gde će biti narušeni vaši sporazumi, imaćete izbor. Moći ćete da se ljutite ili da se okrenete opraštanju (što će zasigurno biti put kojim se teže ide). Ljutnja vas čini malim, dok vas opraštanje navodi na razvitak i na nešto veće nego što ste bili, dakle podsticajno je. Opraštanje vašem partneru ne znači da prihvatate njegove ili njene postupke, niti znači da nastavljate dalje i prihvatate da su pogrešili prema vama. To znači da osećate i prolazite kroz sva vaša osećanja i na kraju pronalazite put ponovo, kako biste videli vašeg partnera kao nekog ko je ljudsko biće baš kao i vi.

Prava svrha jednog zdravog odnosa je da pruži radost, zadovoljstvo, polet i inicijativu, kao i mogućnost za razvoj. Prihvatanjem svih ovih lekcija oba partnera dolaze u situaciju da uče o sebi, svojim potencijalima, ograničenjima kao i sopstvenim sferama kojih nisu ni bili svesni da poseduju i da uopšte mogu da izvuku od samih sebe. 

 

Naše psihološko savetovalište

http://www.facebook.com/pages/Na%C5%A1e-Psiholo%C5%A1ko-Savetovali%C5%A1te/409908382412345?fref=ts

 

Comments (0) Posted to Generalna 03/26/2013 Edit

Intervju za posao - BABAROGA ili ne?

 

Firma u kojoj ste konkurisali za posao Vas je kontaktirala, i zakazala Vam je razgovor za posao. Nakon završenog razgovora, preplavljuje Vas ocećaj uzbudjenosti, zadovoljstva, sreće ali možda i osećaj nesigurnosti?! Mnogi se često pitaju da li su se dobro pripremili za intervju za posao. Šta je potrebno uraditi?

Evo i par saveta koji Vam mogu pomoći u pripremi i realizaciji :

  •  Dobro se informišite o firmi u kojoj ste konkurisali

U današnje vreme, poslodavac najčešće očekuje da ste se informisali o firmi u koju dolazite. Potrudite se da ga ne razočarate.

  •  Ponesite svoju biografiju

Iako ste svoj CV već poslali, nije na odmet da ga odštampate i ponesete sa sobom. Takodje, sa sobom možete poneti i preporuke prethodnih poslodavaca ukoliko ih imate. To svakako ostavlja dobru sliku o Vama, kao organizovanoj osobi.

  • Odelo (ne)čini čoveka

U ovom slučaju, odelo dosta govori o Vama. Obucite se u skladu sa firmom u koju idete. To najčešće podrazumeva poslovni dress code. Nastojte da Vam kosa, ruke i lice budu uredni.

  • Tremu ostavite kući i „nabacite“ osmeh na lice

Svojom staloženošću i pozitivnim stavom, poslodavcu ćete staviti do znanja da ste vesela osoba Nije potrebno da se smejete na svaku opasku intervjuera, već se ponašajte prirodno pa će i onaj najlepsi prirodni osmeh doći do izražaja.

  •  Koncizni odgovori

Na postavljena pitanja odgovarajte kratko, bez slengova i ne dozvolite da Vas poslodavac zbuni. Odredjena pitanja podrazumevaju improvizaciju na licu mesta ali se potrudite da svakako delujete sigurno u sebe u svakom trenutku.

  • Postavite pitanja poslodavcu

Potrebno je da unapred smislite pitanja koja bi mogli da postavite sagovorniku. To svakako ne bi trebala da budu pitanja vezana za platu, već nešto vezano za mogućnost napretka u firmi, ingormacije o radnom mestu i podrazumevanim obavezama za njega itd.

Nadamo se da Vam naši saveti mogu pomoći a mi Vam držimo palčeve da ih uspešno primenite i dobijete željeni posao.

 

 

Comments (1) Posted to Generalna 03/24/2013 Edit

Da li Vam se nekada čini da Vi i partner razgovarate različitim jezicima?

Iz naše prakse…

Komunikacija se smatra jednim od glavnih sredstava koje koriste partneri da bi se vezali jedan za drugog. Kroz komunikaciju prenosimo sopstvene sadržaje, misli, osećaje, želje…Ovako dajemo informacije, podržavamo, pregovaramo i razumemo. Dakle, komunikaciju možemo doživeti kao kanal preko koga mi gradimo mostove do partnera. Prava komunikacija je nešto više od pukog razgovara i slušanja, iako su kao elementi neophodni, naime, reč je o stvaranju otvorenog načina za prolazak informacija o mislima I osećanjima koje bi tekle bez suzdržavanja ili straha od negativne reakcije…Za uspešnu gozbu potreban je još koji sastojak, kao što je obostrano poštovanje i razumevanje, sa tendencijom da izbegnete teret nesigurnosti, nagađanja i nesporazuma koji su često izvor konflikta.

Petra i Luka su se sreli na proslavi rođendana kod zajedničkog prijatelja. Našli su se u sred razgovora o muško-ženskim odnosima, gde se razmatralo zašto se međusobno izgleda ne razumeju…razvila se burna debata. Luka je rekao da je to zato što žene nikad ne priznaju šta zapravo žele , čineći tako da muškarci samo nagađaju I to često pogrešno. Ali Petra je imala drugačiji stav, smatrala je da žene zaista kažu ono što žele, no muškarci ne slušaju dovoljno pažljivo da bi to i čuli! Na kraju razgovora oboje su se smejali, složivši se da ako bi i muškarci i žene samo promenili stil komunikacije, ljubav bi imala daleko veću šansu da preživi i uspe, da se realizuje u svom punom sjaju. Sad je već prošlo godinu dana, Petra i Luka su i dalje srećni zajedno, jer je otvorena i jasna komunikacija prioritet broj jedan u njihovom odnosu.

Da li Vam se nekada čini da Vi i partner razgovarate na dva različita jezika i da se medjusobno uopste ne razumete? Da li imate periode kada se svadjate gotovo svaki dan i nervirate se i za najmanju sitnicu? Koristite se komunikacionim obrascima tipa „ti uvek“ , „ti nikada“, „ti me ne voliš“, „ti nikada ne slušaš“?

Odgovor na Vaš problem zove se otvorena komnikacija pa partnerom i viši nivo asertivnosti.

Potrebno je da imate funkcionalan odnos koji se ogleda u sposobnosti da jasno definišete odredjenipredmet razgovora“, da se složite da imate problem, da ostanete skoncentrisani tokom cele rasprave, da saslušate i da se potrudite da shvatite mišljenje jedno drugog.

Ovakav odnos uz međusobni rad, možete postići primenom narednih par saveta:

·         Racionalno razmišljanje:

Neophodno je da shvatite da Vaš partner ne ume da čita Vaše misli, i nema specijalne moći ove vrste. Stoga je ključno da otvoreno i direktno iznesete sopstvene želje i potrebe partneru/partnerki. To što svoja osećanja ispoljavate otvoreno, ne znači da ste nastupili agresivno. Imajte na umu da je jedini način da saopštite šta želite jeste kroz razgovor.

·         Fokusiranje na problem

Konstruktivan razgovor sa naglaskom isključivo na trenutni problem, kako se Vi osećate u vezi sa partnetovim ponašanjem, pokušajte da se ne osvrćete na partnerovu ličnost u celini. Pokušajte da formulišete rečenicu sa Ja mislim/osećam da to što si mi rekao mi ne prija...zaobiđite poruke sa direktim sadržajima TI si takav i takav što se ja osećam ovako...tako ćete se orjentisati direktno na problem a ne na osobu.

·         „Ja izjave“

Probajte da ne iznosite svoja uverenja, predrasude ili mišljenja. Otvoreno recite partneru/partnerki kako se osećate i to u prvom licu jednine, odnosno koristite JA IZJAVE. Npr. „Osećam se nezadovoljno jer se u poslednje vreme manje mazimo“, umesto „Čini mi se da te više ne privlačim“ ili „Mislim da si našao/la drugu/og čim me manje maziš“.

U okviru ovog saveta važno je napomenuti da je potrebno da pronadjete specifično ponašanje i budite sažeti i koncizni. Svako duže predstavljanje „problema“ ostaviće potpuno drugačiji utisak o vašoj percepciji problema. Dakte budite direktni i koncizni, da Vam se misao ili izlaganje ne bi rasplinilo i igubilo poentu, ili izazvalo potpuno drugačiji efekat na partnera (kao na primer da stalno zvocate). Probajte sa: Voleo/la bih kada bi se posle ručka izvalili u krevet i razmenili malo nežnosti“.

·         Ohrabrite partnera/partnerku „pozitivnim posledicama“

Ako bi to uradili ja bih se lepo osećao/la, jer radiš nešto što meni znači“. Partnerski odnos je vrlo složen i potrebno je da se na njemu mnogo radi. Jedna od ključnih stvari jeste zdrava komunikacija.

Nadamo se da smo sa ovih par kratkih saveta uspeli na neki način da probudimo želju i inicijativu da skladno funkcionišete, ako ne umete sami, nemojte se obeshrabrivati, za svaku promenu je potrebno određeno ulaganje i vreme. 

Comments (0) Posted to Generalna 03/22/2013 Edit

Šta je psihoterapija?

Šta je psihoterapija? Ko su klijenti, a ko psihoterapeuti?

 

Psihoterapija je opšti termin pod kojim se podrazumeva proces unapređenja mentalnog zdravlja ili lečenja mentalnih i emocionalnih poremećaja putem razgovora sa za to obučenim licem - psihoterapeutom. Da bi neko bio psihoterapeut pored završenog fakulteta, on mora imati i završenu psihoterapijsku edukaciju, a često i specijalnu licencu koju dodeljuje strukovno udruženje (kod nas je to Savez Društava Psihoterapeuta Jugoslavije) ili neki državni organ. 
Pošto značajan broj ljudi koji dolaze na terapiju nemaju psihijatrijsku bolest, oni se nazivaju klijentima (a ne pacijentima), dok se psihoterapijski susret najčešće naziva seansa. Seanse mogu biti usmerena na decu, adolescente ili odrasle i organizovane tako da podrazumevaju rad jedan na jedan, rad sa parovima, porodicama ili grupama ljudi koji dele slične probleme.

Kako izgleda psihoterapija?

Svaka psihoterapijska seansa je različita, zato što su i klijenti i njihovi problemi različiti. Ipak, u većini slučajeva psihoterapija podrazumeva redovne, nedeljne susrete u isto vreme (npr. svakog petka od pet) na istom mestu (u psihoterapeutovoj kancelariji). Seanse uglavnom traju od 45 do 60 minuta.

Kako izgleda prva seansa?

Tokom prve seanse psihoterapeut nastoji da što bolje upozna klijenta, okolnosti u kojima on živi, kao i njegove motive za dolazak na terapiju. Kako bi prikupili informacije neki terapeuti razgovaraju sa klijentom, dok neki pored razgovora traže i da klijent popuni unapred pripremljene formulare. Uobičajeno je i da terapeut kaže neke osnovne informacije o svojoj terapijskoj orijentaciji i načinu na koji radi, kako bi klijentu bilo jasno kako će seanse izgledati i šta je to što on može da očekuje od terapije. Ukoliko mu to ne bude jasno, klijent može i tada, a i tokom kasnijih seansi da postavi terapeutu pitanja o njegovom pristupu, ciljevima tretmana, dužini terapije, o načinu na koji ga može kontaktirati tokom nepredviđenih kriza, kao i o svim drugim važnim pitanjima u vezi sa terapijskim odnosom i procesom.

Koliko traje psihoterapija?

Broj mesečnih psihoterapijskih seansi i dužina celokupne terapije zavise od niza faktora kao što su na primer:

  • Vrsta problema ili tip poremećaja
  • Ozbiljnost situacije ili težina poremećaja
  • Koliko je dugo ta situacija ili poremećaj trajao
  • Brzine napredovanja klijenta
  • Količine trenutnog stresa
  • Podrške koju klijent ima u svojoj prodici i okolini
  • Kvalitet odnosa između klijenta i terapeuta

Kakva je korist od psihoterapije? Koji su njeni efekti?

Tokom psihoterapije osoba uči i stiče uvide o sopstvenim stanjima i raspoloženjima, osećanjima, mislima i ponašanjima. Koristeći saznanja dobijena tokom psihoterapije, osoba usvaja zdrave veštine prevladavanja problema i upravljanja stresom. Psihoterapija dakle, može doprineti:

  • Uspostavljanju nekih ranije postojećih (a sada narušenih) nivoa funkcionisanja
  • Povećanju sopstvene moći i sposobnosti za promenu
  • Eliminisanju simptoma i psihičke patnje
  • Rasterećenju od nepodnošljive napetosti i unutrašnjeg pritiska
  • Boljem razumevanju sopstvenog stanja i situacije u kojoj se nalazimo
  • Prepoznavanju i menjanju ponašanja i misli koje negativno utiču na naš život
  • Dubljem razumevanju sopstvenih odnosa i iskustava
  • Smanjenju konflikata i poboljšanju odnosa sa drugim osobama
  • Pronalaženju boljih načina za prevladavanje i rešavanje problema
  • Povećanju samopoštovanja
  • Postavljanju realističnijih ciljeva
  • Razvoju osećaja kontrole
  • Postizanju većeg zadovoljstva sopstvenim životom i sl.

Psihoterapija neće učiniti da neka neprijatna situacija nestane, ali će klijentu dati snagu da se na zdraviji način nosi sa njom i da oseća veće zadovoljstvo sobom i sopstvenim životom. Treba ipak znati da terapija nije neki magični lek, već proces koji pomaže da pronađete kapacitet za poboljšanje unutar sebe samih.

Comments (4) Posted to Generalna 03/21/2013 Edit

ASERTIVNI trening

 

 

 

Asertivni trening će biti održan u Beogradu  6. i 7. Aprila, od 12-17h

 

Poštovani da li želite ili imate potrebu da malo posvetite vremena sebi?

U vidu poboljšanja odnosa sa drugima kroz komunikaciju, kroz drugačiji stav, asertivno?

 Pravo svake osobe je da se izrazi i zauzme za sebe!

Šta je uopšte asertivnost?

“Izražavanje misli, osećanja, uverenja na direktan, iskren i socijalno adekvatan način uz uvažavanje prava drugih ljudi”

-         Smatrate da su Vaše reakcije u nekim socijalnim situacijama nagle i preterane?

-         Smatrate da ste agresivni ili napadni u komunikaciji (“podizanje tona”)?

-         Često sebe uhvatite kako druge kritikujete, morališete, dajete savete i kada Vam ne traže?

-         Često smatrate da ste u pravu i to drugima otvoreno pokazujete?

-         Često ste nametljivi i hvatate sebe kako ubeđujete druge u ono u šta Vi verujete?

-         Imate problem da odbijete nametljive ljude?

-         Dešava Vam se da nešto radite za drugu osobu samo zato što niste umeli da je odbijete?

-         Imate problem da otvoreno i iskreno kažete šta mislite, naročito kada znate da se to neće dopasti drugoj osobi?

-         Češće odćutite, nego dajete do znanja da se ne slažete sa drugom osobom?

-         Nalazite da Vam teško da otvoreno kažete ''Ne'', tu ste uvek za druge, imate osećaj da vas drugi iskorišćavaju, pa ste “lak plen” za manipulativne pojedince?

-         Radite naporno, ali se ne usuđujete da za to tražite priznanje ili nagradu (bonus, višu platu)?

Ukoliko ste se prepoznali u nekim od obrazaca ponašanja, asertivni trening Vam može pomoći u izgradnji zdravog samopouzdanja.

Pokazaćemo Vam kako:

Da jasno, konkretno govorite, ne okolišate.

Da pohvalite druge.

Da naučite da primite i dajete kompliment.

Da date primedbu na ponašanje, a ne na osobu.

Da preuzmete odgovornost za sopstvena dela, izbore.

Da znate kako da tolerišete neprijatnosti.

Da naučite da poštujete druge u komunikaciji.

Da slušate druge i osluškujete sopstvene senzacije.

Da slobodno izražavate svoja pozitivna i negativna osećanja.

 

Za svaki od treninga, na kraju dobijate sertifikat . 

Trening će se održati u Beogradu, u centru grada.

Iskoristite ovaj promotivni period za prijavljivanje do 1.Aprila, 2013. godine, cena dvodnevnog treninga je 3.500 RSD.

Treninge vode psiholozi i savetnici OLI integrativnog psihodinamskog metoda 

Ana Filip i Ana Vojnović.


Prijavljivanje se vrši na nase.psiholosko.savetovaliste@gmail.com ili prijavom (u inbox) na našoj fejsbuk strani http://www.facebook.com/nase.psiholoskosavetovaliste ili na kontakt telefone:

065-67-69-831

065-92-95-000

Za prijavu je potrebno da ostavite: Ime i prezime, zanimanje i kontakt telefon.

Od nas ćete dobiti sve dodatne informacije.

 

Comments (0) Posted to Generalna 03/13/2013 Edit

Strah od bliskosti

 

 

 Pregled

 

    Strah od bliskosti ima svoja mnoga lica i naličja, često nije u fokusu sam strah, već elementi koji mogu proizići iz same bliskosti. 

Da bismo razumeli strah od bliskosti, pre svega treba da definišemo sam pojam bliskosti. Bliskost predstavlja osećaj povezanosti koji se stiče kroz otvorenu komunikaciju, ekstravertnost, jednu opštu dostupnost i otvorenost ka svetu, a česti uslovi za njeno ostvarivanje mogu biti osećaj poverenja kao i dopadanje.

Formula osobe koja se plaši bliskosti može zvučatu „Vezati se za drugog, znači otvoriti se za drugog. Imati poverenja“, problem nastaje ako nemamo poverenja. Ako ne verujemo drugima, strepimo od mogućeg odbacivanja, prevare, razočarenja ili moguće kritike ne možemo ostvariti bliske emocionalne odnose. Centralna misao može biti da će nas drugi odbaciti kad nas bolje upoznaju, ovako strah postaje jako sredstvo odbrane od moguće „izdaje“.

Pored osećaja poverenja, jedan od uslova jeste i dopadanje. Naime,  neophodno je da nam se neko dopada da bismo mogli sa njim emocionalno da se povežemo i da imamo poverenja da je ta naklonost obostrana. Kad ovaj preduslov ispunimo, postajemo sigurniji i možemo graditi blizak odnos s poverenjem. Mnogi, međutim bliskost mešaju sa strašću, koja se prvenstveno odnosi na seksualnu privlačnost i zaljubljenost, što automatski ne podrazumeva nužno i poverenje. Kada je strast i zaljubljenost jaka skloni smo idealizacijama, samim tim bivamo nesigurni i sumnjičavi. Dakle, pričamo o psihološkom dopadanju, a ne „hemiji“ i fizičkoj privlačnosti.

            Sad kad smo Vam približili pojam bliskosti, da vidimo u čemu se sve može ogledati strah od bliskosti.

Autori navode kao glavni strah, činjenicu da će drugi, ako ih osoba pusti preblizu, uvideti da oni zapravo ne vrede. Osoba se oseća kao da nema one vrednosti kojima se predstavila, da će biti odbačena, kao i da ne zaslužuje da bude voljena. Upravo iz ovih ubeđenja strah od bliskosti predstavlja često strah od gubitka ljubavi, od odbacivanja kao i bola ostavljenosti.

Generalno, ljudi uvek žele da ostave dobar utisak i da se dopadnu drugima. Kada smatraju da će njihove „mane“ biti prepreka za građenje odnosa, pojedini ih jednostavno kriju, a „lažno predstavljanje“  zapravo predstavlja jednu zahtevnu igru sa ciljem odbrane zaštite od bola.

Ako obučemo odelo ovakve osobe, možda pomislimo ili osetimo da je lakše izbegavati bliskost, tako ostajemo sigurni i mirni. Ali, da proklestvo bude veće, vremenom saznajemo da se strahom i mnogo gubi, gubi se ljubav, osećanje koje nema alternativu.

Zbog toga što stalno izbegavaju bliskost, ove osobe se u suštini osećaju usamljeno, prazno i nevoljeno. Time što izbegavaju da vole, oni zapravo lišavaju sebe mogućnosti da zaista budu voljeni od strane drugih, što za posledicu ima održavanje njihovog nesvesnog stava da oni zapravo i ne zaslužuju da budu voljeni i prihvaćeni. Osećanja usamljenosti, praznine i nesigurnosti, oni često nastoje da kompenzuju kroz stalno flertovanjeseksualne avanture i druge vrste samodokazivanja. Ovakav način ponašanja ima kompenzatornu funkciju ali je po prirodi površan i nikada ne može da osobi zadovolji suštinske želje, što su često želje da budem voljeni, prihvaćeni i cenjeni od strane drugih. Tako i flertovanje i seks bez emocija predstavlaju kompromis. S jedne strane osoba od flerta i seksualnih avantura dobija privremenu potvrdu sopstvene vrednosti („Ako me drugi žele znači da vredim“) a s druge strane ne rizikuje da se upušta u dublji odnos u kome bi mogla biti povređena. Problem sa ovom strategijom je u tome što ljudi ne mogu steći trajan i istinski osećaj da su voljeni, prihvaćeni i dostojni poštovanja ako se zaista ne vežu za nekog i ne dopuste tom drugom da ih upozna, razume i podrži. Što osobu dovodi u začarani krug spoljašnjih potvrda s cenom njihove kratkotrajnosti, ponovnog nezadovoljstva i kompenzacije ponovi istim izvorima.

 Bliskost za neke predstavlja i rizik da se izgube u drugom, budu kontrolisani, da izgube individualnost, postanu zavisni gubeći sopstvenu samostalnost, stoga je sigurniji ostati zakopčan u svom sigurnom odelu „bez bliskosti“.  Strah od gubitka individualnosti pogađa češće muškarce, iz tog razloga mogu izbegavati bliske odnose, jer postoji pretnja od „gubitka sebe“.

 Dok se žene, s druge strane, učestalije od muškaraca lažno predstavljaju, upravo iz straha od odbacivanja i povrede. Svi ovi strahovi se mogu maskirati navodnom nezainteresovanošću ili kratkotrajnim odnosima.

Strah od vezivanja predstavlja tendenciju da se ulazi u površne i kratkotrajne veze, neobavezne šeme ili “kombinacije” koje su postale obeležje današnjice. u ovakvim vezama osoba se emocionalno ne insvestira kako bi izbegla neprijatna osećanja, kao što su strah, stid, bes i konflikte za koje pretpostavlja da može imati ako se veže i dopusti sebi da oseti bliskost sa nekom osobom. Osobe koje imaju ovaj problem, često menjaju partnere, čim osete da može doći do vezivanja oni raskidaju, sklone su seksualnim avanturama, seksu bez emocija. Strah od vezivanja uključuje izbegavajuće ponašanje (strah generalno podstiče osobu na izbegavanje objekta kojeg se plaši), osoba nastoji da izbegne vezivanje i svaku vrstu initimizacije koja podrazumeva invenstiranje emocija i emocionalnu razmenu.

Dakle, strah od eventualnog razotkrivanja sopstvenih nesigurnosti i slabosti, tj. raskinkavanja u bliskosti pokazuju oni ljudi koji u detinjstvu, vrlo verovatno nisu izgradili pozitivnu sliku o sebi, koji nisu sebe do kraja i bezuslovno prihvatili.

Teorija kaže da na odnose u odraslom dobu u velikoj meri utiče naš odnos sa roditeljima ili primarnim figurama privrženosti, kao što smo već pomenuli. Kroz interakciju sa njima stvaramo predstavu o sebi i o drugima, pa taj model kasnije prenosimo i u partnerske, srodničke i odnose sa prijateljima. Logično i biva da ako smo imali problema u ostvarivanju tih prvih odnosa, uz nepoverenje, da ćemo postati obazriviji kao odrasli i zreliji.

Ono što se savetuje osobama koje imaju strah od bliskosti, jeste da nauče kako da budu manje osetljivi na kritiku, da poštuju i cene sebe pre svega, da prestanu da budu zavisni od tuđeg prihvatanja. Takođe se savetuje i kroz terapijski rad se ove osobe uče i načinu prevazilaženja stida. Potrebno je strpljenje u saradnji sa terapeutom, kao i neizostavna dozvola samom sebi sa ciljem promene dosadašnjih stavova, koji će nas učini sigurnije u sebe, sa većim kapacitetima poverenja, i potrebom za vezivanjem, jer ako se vratimo se na osnovna načelo, koje glasi „dobijamo samo onda kada dajemo“, dobijamo šansu da postanemo srećniji, autentičniji.

 

 

Comments (1) Posted to Generalna 03/08/2013 Edit

Zarobljenik ljubavi?

 Iako to još niko nije službeno utvrdio (za razliku npr od pušenja),održavanje loše veze može biti opasno za vaše zdravlje.Loš odnos može da uzdrma vaše samopouzdanje i samopoštovanje baš kao što cigarete mogu da oštete vaša pluća. Kada neko kaže da ga ubija veza sa partnerom-možda i nije daleko od istine.Napetost i hemijske promene izazvane stresom mogu da poremete rad vaših organa i oduzimaju vam energiju.Predugo održavanje veze koja vam ne prija,i da nema zdravstvenih uticaja na vas,može da vam zagorčava život frustracijom,ljutnjom,prazninom i očajanjem.

Možda ste pokušali da poboljšate vezu,da joj ponovo udahnete život,ali ste se demoralisali kada ste shvatili da vaši napori ne vrede.Svakako,niste sami!                                     Mnogi,u suštini racionalni i praktični ljudi,jednostavno ne mogu da prekinu vezu sa drugom osobom,iako im ona škodi.Iako im razum i samopoštovanje govori da bi morali da je prekinu,oni je često očajnički održavaju.

Iako im prijatelji i porodica naglašavaju da su "vrata njihovog zatvora" širom otvorena,dovoljno je da samo izađu kroz njih.Neki od njih se približe pragu,ali onda zastanu,i ne pređu ga. Mnogi radije ostaju u "ćelijama" pokušavajući da ih promene kačenjem slatkih zavesica preko rešetaka i bojenjem zidova u živahne boje.Svi oni zaista veruju da bi za njih bilo bolje da raskinu vezu ali se blokiraju kada dođe trenutak da to i učine.Racionalizacijom navode "jake" razloge.

"Znam da me bez obzira na neosetljivost stvarno voli.Samo ne zna da pokaže."

"Možda upravo činjenica da se toliko svađamo,čak i zbog sitnica,pokazuje da se puno volimo."

 

 Racionalizacija nije jedina metoda samozavaravanja.Mnogi ponekad ustraju u uverenjima koja su suprotna logici i koja mogu da utiču na razumne odluke u smislu ličnog interesa.

"Ako ga napustim,jasno mi je da ću ostati zauvek sama."

"Ona se često ružno ponaša prema meni,svaka njena reč je primedba,kritika ili naređenje.Ali ja je volim i mislim da ne bih preživeo bez nje."

 

Moguće je održavati skup neosnovanih uverenja,racionalizacija,lažnih nada i ostalih samozavaravajućih trikova i time nastavlajti lošu vezu,koja nema prostora za poboljšanje,uprkos bolu i činjenici da na drugom nivo znate da postoji bolje rešenje za vas.

 

Aforizmi za prekidanje zavisnosti

Bilo bi korisno da iz spiska odaberete aforizme koji će vam najviše pomoći da suzbijete način razmišljanja zbog kojih ste zapali u trenutnu situaciju.Zapišite ih i stavite tamo gde ćete ih lako naći.

 

  1. Moći ćete da živite bez njega/nje (verovatno bolje)
  2. Ljubav nije dovoljna (za dobru ljubavnu vezu)
  3. Ljubavna veza je obostrana i pomaže svakom partneru da bude zadovoljniji sobim,a ne nezadovoljniji.
  4. Krivica nije dovoljan razlog za ostanak 
  5. Ljubomora ne mora biti znak ljubavi,možemo biti ljubomorni i na osobe koje ne podnosimo (mada se to može nazvati zavist)
  6. Šta vidite,to i dobijate,zato se otarasite misli da moćete da promenite partnera.
  7. Ljubav ne mora da traje večno.
  8. On/ona ne mora da vas voli.
  9. Bol zbog rastanka neće trajati večno.Ustvari,trajaće mnogo kraće od bola zbog ostanka.
  10. Ako se za pet ili deset godina situacija ne pronemi,hoćete li je prihvatiti?
  11. Kada se rastanete osetićete tugu,usamljenost i depresiju,ali ta osećanja će trajati ograničeno vreme,zatim će se ugasiti. 
  12. Nećete biti večno sami.
  13. Nikada nije prekasno za promenu,što duže čekate,to više vremena gubite.
  14. Bez obira na vezu vi ste celovita i vredna osoba.
  15. On/ona nije jedina osoba na svetu.
  16. Intezitet vašeh straha,bola i užasa koji osećate pri pomisli na raskid,nije znak vaše ljubavi,već znak vaše zavisnosti.
  17. Ako prekinete ovu lošu vezu,pružićete sebi nove mogućnosti u životu!

 

 

Comments (3) Posted to Generalna 01/27/2013 Edit

Rođen da uspe...

"Ne postoji čovek koga drugi mogu toliko zavarati,koliko je on sam u stanju da zavarava samog sebe.

Kukavica je ubeđen da je,zapravo,samo oprezan,tvrdica da,samo vodi računa o svakoj pari.Ništa nije lakše nego se samozavaravati,jer je najlakše poverovati u ono šta želimo da poverujemo.

Zbog čega uvek iznova nastojimo da svoja sitna postignuća ili promašaje usled nedostatka sposobnosti,prikrijemo čitavim bujicama reči? I što je najgore,počnemo sami da verujemo u svoje izgovore.

Poznato je da na svetu postoje tri vrste ljudi.

Prvi uče na vlastitim greškama,to su oni mudri.

Drugi uče na tuđim greškama,to su oni srećni.

Treći ne uče ni iz vlastitih,ni iz iskustva drugih,to su budale.

Nikada više sebe neću ni potcenjivati ni sažaljevati.  

 Takođe poznato mi je da čak i najumniji i najuspešniji ljudi ovog našeg sveta imaju trenutke kada im se srca slamaju i kada doživljvaju poraze;ali oni su shvatili da nema spokoja bez nevolja,da nema predaha bez naprezanja,smeha bez čemera.niti pobede bez borbe -i to  je cena koju uvek plaćamo u životu."

 

 

najveći trgovac na svetu 

 

 

 

 

 

 

Comments (4) Posted to Generalna 01/26/2013 Edit

Smehom ću se obraćati celom svetu

"Obojiću današnji dan  smehom.Nikada se neću prenaprezati da bih bio srećan,radije ću nastojati da budem prezauzet,kako ne bih bio tužan.U današnjoj sreći uživaću danas!

Sreća nije dragocenost koja se čuva u fijoci.Ona nije vino koje se ostavlja da stari.Sreća ne može biti sačuvana za sutra,ona se mora saditi i žnjati istoga dana.

Nikada sebi neću dopustiti da postanem toliko važan,toliko mudar,toliko dostojanstven i moćan da bih zaboravio da se nasmejem samom sebi.

I sve dotle dok budem umeo da se smejem,neću biti siromah.Smeh je dakle jedan od najvećih darova prirode,i ja više ne nameravam da ga rasipam.

Jedino uz smeh i sreću mogu biti uspešan."

 

Knjiga Najveći trgovac na svetu;Og Mandino. 

Smile

Comments (2) Posted to Generalna 01/26/2013 Edit

neuspeh...

Osećanje neuspeha neće nikada ovladati tobom 
ukoliko ti je odlučnost da uspeš dovoljno snažna!
 

Comments (2) Posted to Generalna 01/26/2013 Edit

O.L.I.-Integrativno Psihodinamsko Savetovanje

O.L.I.-Integrativno Psihodinamsko Savetovanje

O.L.I.-skraćenica od:
Otkrivanje Lične Istine
Oklanjanjem Lažnih Informacija

O.L.I. psihodinamsko integrativno savetovanje je saznajna procedura usmerena ka otkrivanju lažnih informacija o sebi i svetu, proces dolaženja do lične istine. O.L.I. je skraćenica upravo za ova dva procesa: Otkrivanje Lažnih Informacija i Otkrivanje Lične Istine.

Zadatak svakog čoveka je da otkrije kako funkcioniše život da bi bio kompetentniji da se u životu snalazi. Od rođenja nas uče tome kako funkcioniše život, ali u tom procesu primamo i mnogo lažnih informacija koje usvajamo i orijentišemo se prema njima.

Svaka lažna informacija vezana za neki bitan aspekt života koja je usvojena kao uverenje vodi do neuspeha u toj oblasti života. Lažna informacija je kao kompjuterski «bug» ili virus koji uništava «fajl» u kojem se nalazi.
O.L.I. je psihološki „antivirus program“

Specifičnosti O.L.I. integrativnog psihodinamskog savetovanja:

Pristup preko sposobnosti O.L.I. metod je, zapravo, skup trening procedura za razvoj određenih bazičnih ljudskih sposobnosti. 

O.L.I. Protokoli O.L.I. Protokoli su vodiči u pisanoj formi (pitanja na koja klijenti u pisanoj formi odgovaraju van sastanaka sa savetnikom i instrukcije za vođenje emotivnog računovodstva, cenovnika životnih odluka i kreiranje životne strategije

Cenovnik životnih odluka
U procesu O.L.I. Savetovanja učimo klijenta da što preciznije i jasnije izvede svoj cenovnik životnih izbora kako bi mu to pomoglo da napravi bolje emotivno računovodstvo i bolju životnu strategiju.

Emotivno računovodstvo i psihološka matematika. 
Metodi emotivnog računovodstva su usmereni na otkrivanje nesvesnih pogrešnih formula za preračunavanje gubitka i dobitka i menadžment rizika. Kao i svako drugo računovodstvo, i emotivno računovodstvo zahteva da bude evidentirano «napismeno», crno na belo. 

Oni koji prolaze kroz O.L.I. proceduru psihološke matematike imaju priliku da izračunaju i osveste svoje «kalkulacije» koje su ranije pravili nesvesno (ili su se pravili nesvesni)i da ih stvarno pretvore u brojeve-«životne cene», «psihološke troškove života», «psihološku dobit» i «psihološki životni saldo». Ono što se može kvantifikovati može se jasnije i pratiti, pa i kontrolisati.

Comments (1) Posted to Generalna 01/26/2013 Edit

Svrha problema

Svrha problema je da iz njih nešto naučimo,
 
da se promenimo,da prihvatimo određenu odovornost i disciplinu.
 
Problem ne dolazi da bismo mi ostali isti kakvi smo bili,
 
već da bismo se promenili i rasli.
 
 
 

Comments (1) Posted to Generalna 01/26/2013 Edit


Around here

Categories

Moji linkovi

Generalna

Feeds